Piše: Darko Jovović
Na Komovima, hajdučkim dvorovima, gdje nebo dodiruje zemlju, ljepotu, koju Bog podari ovom parčetu zemljinog šara, upotpunjuje i zvuk frule legendarnog frulaša Željka Martinovića, koji na LJubanu, sa svojom supugom Violetom, svakodnevno dočekuje goste i putnike namjernike. Nije to samo obični zvuk frule čobanske, već uzvišeni ton zaljubljenika u komske visine. Zvuk iz kog dopire toplina goršatačke duše naslonjene na istorijsko nasleđe i pamćenje, zavičajnu posvećenost i trajanje Vasovog roda.
A samo rod od roda može da iznjedri tako blagorodne tonove srca koji vraćajau u prošla vremena, ali i otvaraju varata za budućnost, jer davno je rečeno: „Čovjek koji ne zna odakle dolazi, ne zna ni kuda ide“.
Sa pogledom prikovanim za Komove, za stijene i litice koje život znače, Željko, raširenih ruku, objašnjava da u tom kamenu stanuje carstvo visine i netaknute prirode. Toj prirodi podaruo je dio sebe, sagradivši u podnožju Komova, tog Vasojevićkog Olimpa, pravi mali raj za one koji znaju da uživaju u tišini stvorenoj za snove, uspomene i velike riječi.
Od drveta i kamena, ljubavlju je gradio planinsku naseobinu koja odiše snagom prađedovskom i plemenskom željom, da se, bez obzira na težinu života, ostane čovjek. Stvorio je kutak u kom svaki detalj ispostavlja osjećaj prijatnosti, gostoprimstva i dubokog naklona za sve što se ovdje može vidjeti. Pored ugodnog odmora, tradicionalnih jela i napitaka, gosti u Katunu Martinovića, pronalaze isptuženu ruku domaćina sprmnu da gradi bliskost među ljudima.
-Nije sve u zaradi i novcu. Novac dođe i prođe, ali uspomene i radost života koja se podijeli sa gostima, ovdje ispod Komova, ostaje vječno. To je radost življenja i nešto što nam daje snagu da istrajemo u ovom poslu, koji je zaista zahtjevan. Ovdje sam ugradio ljubav prema mojim precima koji su tu, ispod Komova, težačkim i mukotrpnim životom, uz strune gusala i zvuk frule čobanske, odoljeli svim nedaćama ovoga svijeta. Tu ljubav želim da podijelim sa ljudima koji dođu da se nadišu vazduha u ovom kraju i otvore vrata prirodnog raja kog Bog podari Vsovom plemenu – ističe Martinović.
I zaista je tako, a u to može da se uvjeri svako ko otvori vrata Željkovih i Violetinih dvorova ispod Komova. Tu će, pored ugodnog konaka za spavanje, naći sve potrebno za pravi užitak, ali i nešto što se ne može parama platiti, a to je topla, bratska riječ dobrodošlice, koja svakoga, ko drži do riječi, ne može ostaviti ravnodušnim. Riječ koja blaži i snaži čovjekovu dušu. Riječ sa kojom Vasojevići sazidaše vjekove i duhovnu tvorevinu kojoj se napredni i civilizovani svijet divi.
