Među istaknutim intelektualcima, svestrano obrazovanim i uglednim ljudima od riječi i pera poniklim na Svetim vodama Lima, svakako, da se ubraja i Tomislav Tomo Bogavac, koji prije nekoliko dana, nakon devet decenija bitisanja, zauvijek napusti ovozemaljski svijet. O tome govori njegova radna i životna biografija, kao i riječi „Ode naš dobri i veliki Tomo“, koje, iz duboki naklon, uzgovoriše njegovii prijatelji, dok su ga ispraćali na vječni počinak. A da je Tomo, zaista, bio ličnost za poštovanje potvrdi i novinar Vukoman Kljajević, koji, u oproštajnom slovu, nad njgovim odrom, priloži uzvišene riječi kao trajni pečat za ono što je ovaj čovjek ostavio iza sebe.
-Tomo je svoje zemaljsko bivstvovanje proživio u skladu sa načelima od kojih gotovo nikada nije odstupao: porodica je za njega bila svetinja, prijateljstvo obaveza i povjerenje, čovjek vrijedan poštovanja, pomoć drugome ljudska dužnost, a rad jedna od najvažnijih svrha čovjekovog postojanja. Tim načelima ostao je vjeran do kraja. Kroz život je išao svojom uskom i jasnom stazom, ne tražeći prečice, ne odričući se onoga u šta je vjerovao i ne mijenjajući svoja uvjerenja prema prilikama i okolnostima- kazao je Kljajević.
Tomo je rođen 26. jula 1936. godine u selu Crniš, u opštini Bijelo Polje, u radnoj, domaćinskoj i višečlanoj porodici, kao najmlađe od sedmoro djece Luke i Draginje, rođene Šćekić. Tokom Drugog svjetskog rata njegova porodica izbjegla je u svoju staru postojbinu, selo Veliđe, iznad Đurđevih stupova, gdje su proveli tri godine. Osnovnu školu završio je u Loznoj, a Gimnaziju u Beranama. Višu pedagošku školu, grupu za srpski i ruski jezik, studirao je u Nišu. Po diplomiranju počinje da radi u Osnovnoj školi „Rifat Burdžović Tršo“ u Loznoj. Uz rad nastavlja školovanje i završava Filološki fakultet, grupu za srpski jezik i književnost. NJegovo znanje, iskustvo i pedagoške sposobnosti nijesu ostali neprimijećeni. Kao izuzetan predavač i stručnjak, sa najboljim profesionalnim preporukama, dobija posao inspektora-savjetnika za srpskohrvatski jezik i književnost u Prosvjetno-pedagoškoj službi u Bijelom Polju. Nakon toga prelazi na novo radno mjesto u opštinskim organima odbrane. Zbog potreba novog posla, kao jedan od prvih, završava Fakultet bezbjednosti i odbrane u Skoplju. Dugo godina bio je načelnik Vojnog odsjeka i Teritorijalne odbrane u Bijelom Polju. Penzionisan je 1996. godine.
Bogavac je važio za jednog od izuzetnih poznavalaca jezika i književnosti južnoslovenskih naroda. Objavljivao je radove u stručnim časopisima, uglavnom iz oblasti srpskog jezika i istorije bjelopoljskog kraja. Bio je recenzent i lektor brojnih knjiga, magistarskih radova i doktorskih disertacija. NJegiva riječ, kako to naglasi Kljajević u optoštajnom govoru, je imala težinu, ne zato što ju je nametao, već zato što je iza nje stajalo veliko znanje, dugogodišnje iskustvo i odgovornost prema onome što govori i piše.
-Tomo je bio mnogo više od dobrog poznavaoca jezika i književnosti. Bio je čovjek koji je jeziku pristupao sa poštovanjem, svjestan da se kroz riječ najbolje vidi čovjek – njegovo obrazovanje, karakter, kultura i odnos prema drugima – naglasi Kljajević.
Dodao je da je Toma kao nastavnika krasio roditeljski, ali i strogo odgovoran odnos prema učenicima.
-Đacima nije prenosio samo školsko znanje. Učio ih je i životu, redu, odgovornosti i poštovanju. Bio je predan svom pozivu i postizao izvanredne rezultate u pedagoškom radu – istakao je Kljajević.
Svoju životnu priču Tomo Bogavac krunisao je brakom sa, Brankom Novović-Ćulafić iz Kralja kod Andrijevice. Bog mu je podario kćerku, dva sina i četvoro unučadi.
Darko Jovović
