Piše: jerej Miloš Cicmil
Ulazimo u Badnju nedjelju, završnu sedmicu Bozićnog posta i spremamo se za jedan od najradosnijih hrišćanskih praznika – Rođenje Gospoda i Spasa našega Isusa Hrista, Sina Božijeg. Ovom događaju prethodilo je čudesno začeće Presvete Bogorodice i uvijek djeve Marije od Duha Svetoga. Ovo “uvijek djeve Marije” odnosi se na to da je i po rođenu Hristovom ostala cjelomudrena, djevica i najčistija među ženama jer je bezgrešno začela. I u ovom događaju možemo prepoznati neopisivu ljubav i bliskost Božiju prema čovjeku koji je uzeo ljudsko obličje i došao u svijet u vidu Sina (Hrista), kako bi spasao isti od grijeha. Doznavši od tri mudraca za rođenje novog Cara svijeta, car Irod je naredio pogubljenje sve muške novorođenčadi. Tako su, bježeći pred vojnicima, Josif i Djeva Marija stigli u Vitlejem gdje je Hristos i rođen u pećini-štali.
Dan ispred samog rođenja Hristovog zove se Badnji dan, po svetom drvetu Badnjaku koji je pretežno mlado hrastovo drvo. Njegovo nalaganje, simbolizuje toplotu mjesta Hristovog rođenja, to jeste vatre u pećini kojom se grijao. Takođe Badnjak može da simbolizuje i stradanje Hristovo na krstu. Po narodnim običajima, badnjak se bere na Badnje jutro, često u osvit zore. U nekim krajevima Badnjak se prelije vinom i obaspe žitom što ima simboliku u darovanju Hrista od strane tri mudraca koji su prativši zvijezdu Danicu, došli malom Hristu i darivali ga zlatom, smirnom i tamjanom.
Badnjak se donosi kući i ostavlja pred vratima do večernjih časova kad se od strane domaćina siječe u cjepanice. Muški dio ukucana unosi badnjak i pozdravlja ostale sa “DOBRO VEČE I SREĆNO VAM BADNJE VEČE” dok ih na vratima dočekuju žene i otpozdravljaju i posipaju ih pšenicom. U kući i hramovima se stavlja slama koja po ugledu na onu u vitlejemskoj pećini simbolizuje skromnost Hristovog rođenja.U osnovi, Badnje veče predstavlja “bdenje” svih nas koji isčekujemo rođenje Hristovo. Nažalost, često pogrešno doživljavamo Badnji dan i Bozić pa od toga napravimo “ratno stanje” bacajući eksplozivna sredstva, i umjesto u hramu ili ispred hrama, imamo osjećaj da smo na nekom bojištu. Kod nas se puca kad se rodi muška glava. To je stari običaj još od vremena Turaka. Tako je i naš narod stvorio običaj da se oglasi na Bozić ali to bi trebalo da bude sve u granicama kulture i ukusa jer veličina radosti na Bozić treba da se izrazi molitvom, pjesmom a ne neumjerenom bukom. Posebno treba biti umjeren na Badnje veče iz razloga što moramo biti spremni za Bozićnu liturgiju na kojoj ,oni koji su postili, krunišu svoj trud Sv. Pričešćem. Treba istaći to da Božić nema nikakav duhovni karakter ako tog dana ne dođemo na Sv. Liturgiju koja je žarište i centar duhovnog života. Nijedan hrišćanski praznik nema smisao bez liturgijskog sabranja jer učestvujući na Liturgiji, kusimo Raj i spremamo se za vječni život.
Dakle, po svršenoj službi, čekamo polaznika ili položajnika, kako ga u nekim krajevima zovu. Polaznik je čovjek koji prvi dođe ukućanima na sam praznik i predstavlja dragog gosta koji upotpunjuje prazničnu atmosferu. Ulazeći u dom, polaznik pozdravlja ukućane sa “HRISTOS SE RODI” i obasipa ih žitom, dok ga oni otpozdravljaju sa VAISTINU SE RODI. Važno je znati da je ovo pravi pozdrav na Božić a ne recimo “srećan Božić”, jer govoreći “Hristos se rodi” mi tako ispovijedamo vjeru i obnavljamo sjećanje na taj događaj. Polaznik daruje badnjak sitnim novcem i džarajući vatru dok nalaže badnjak, blagosilja ukućane sa željom da im godina bude napredna i srećna. Pretežno u selima, gdje ljudi žive od poljoprivrede i stočarstva, polaznik govori “Koliko varnica toliko srećica, jaganjaca, pšenice, žita…” Potom se lomi bozićna česnica ( pogača) i objeduje se. Za tri dana praznika ljudi se pri susretu “mirbožaju”, to jest cjelivaju se tri puta uz pozdrave “MIR BOŽIJI, HRISTOS SE RODI! VAISTINU SE RODI!”
Ovo bi bilo nešto ukratko o narodnim običajima, koji su raznoliki i dio su naše bogate tradicije koja je jedinstvena u svijetu. Međutim svi trebamo akcenat staviti na duhovni značaj ovog praznika. Rođenje Hristovo je prekretnica u postojanju čovječanstva. Bogočovjek Hristos začet od Duha Svetoga i Djeve Marije sa prirodom i ljudskom i božanskom rađa se iz utrobe Marijine i dolazi na svijet da bi cijeli svoj boravak na zemlji usmjerio ka spasenju roda ljudskog. To je zaista ogroman pokazatelj Ljubavi Božije prema svom stvorenju-čovjeku. Život Bogočovjeka Hrista i njegova nauka je sažeta u Jevanđeljima (Sv.Pismu). Hristov primjer treba da bude obrazac življenja svakog Hrišćanina. Učimo se skromnošću od Hrista, koji je, iako Sin Božiji, rođen u pećini, povijen u pelene i u jaslama ležao. Učimo se trpljenju od Hrista koji trpio poruge, bičeve i pljuvanja zarad našeg spasenja. I na kraju, učimo se Ljubavlju od Hrista, koji je volio i one koji su ga ponižavali i na kraju na krst razapeli.
Svim pravoslavnim vjernicima u Beranama i slušaocima Radija Berane neka toplina vitlejemske pećine zagrije srca i preseli se u njihove domove a ljubav koja se umnoži u srcima njihovim neka bude podijeljena sa onima koji je manje imaju. Hristos se rodi!
