Narodne kuhinje na sjeveru Crne Gore predstavljaju jedan od najznačajnijih primjera solidarnosti i brige o najugroženijim članovima društva, jer se od Berana i Bijelog Polja, preko Pljevalja, do Rožaja, svakodnevno kroz pripremu i podjelu obroka pruža podrška ljudima koji se suočavaju sa teškim životnim okolnostima.
Njihov značaj posebno dolazi do izražaja 17. oktobra, kada se obilježava Svjetski dan borbe protiv siromaštva, a upravo iskustva narodnih kuhinja najbolje pokazuju koliko je važno da pomoć stigne do onih kojima je najpotrebnija.
Podaci o broju korisnika, podijeljenih obroka i obimu humanitarnih aktivnosti svjedoče o razmjerama ove pomoći, ali i o ljudskoj solidarnosti koja se svakodnevno potvrđuje djelima.
Razmjere problema potvrđuju podaci Uprave za statistiku Crne Gore – MONSTAT. U 2024. godini riziku od siromaštva bilo je izloženo 29,7 odsto stanovnika sjevernog regiona, u poređenju sa 15 odsto stanovnika južnog regiona.
U Beranama se oslonac na humanitarnu pomoć jasno vidi kroz rad narodne kuhinje „Divna Veković“, koja djeluje pri manastiru Đurđevi stupovi. Kada je osnovana 2017. godine, obezbjeđivala je obroke za oko 50 korisnika dnevno, dok je prema izvještajima iz 2025. godine taj broj premašio 200. To je više nego četvorostruko povećanje u odnosu na početak rada.
Sličan trend, uz različite oblike podrške, vidljiv je u Bijelom Polju. Narodna kuhinja „Mileva Vojvodić“ je, prema izvještaju objavljenom u februaru 2026. godine, tokom osam godina rada podijelila više od 150.000 obroka. Od nekadašnjih 25, broj svakodnevno obezbijeđenih toplih obroka porastao je na oko 70, dok približno 100 porodica iz udaljenih i teže pristupačnih mjesta tromjesečno dobija pakete osnovnih životnih namirnica.
Ovakav model pokazuje da socijalna pomoć na sjeveru ne može biti organizovana isključivo oko kuhinja u gradskim centrima. Za porodice iz udaljenih sela redovna dostava toplih obroka može biti logistički i finansijski zahtjevna, pa paketi hrane predstavljaju dopunu pomoći prilagođenu njihovim potrebama.
Primjer Bijelog Polja otkriva i drugu važnu činjenicu da broj podijeljenih obroka nije jedino mjerilo obima siromaštva.
U izvještajima iz 2023. godine navodilo se da je kuhinja „Mileva Vojvodić“ pripremala do 120 obroka dnevno, dok je inicijativa „Obrok za sve“ obezbjeđivala između 40 i 60 obroka. Višegodišnji podaci potvrđuju da narodne kuhinje imaju dugoročnu ulogu u lokalnoj socijalnoj zaštiti, a ne samo u vanrednim humanitarnim akcijama.
U Pljevljima je pitanje održivosti rada narodnih kuhinja povezano i sa učešćem lokalne samouprave u finansiranju. Prema izvještaju Opštine za 2023. godinu, usluge kuhinje koristilo je prosječno između 180 i 200 građana mjesečno. Opština je za 2026. godinu raspisala javni poziv kojim je za sufinansiranje rada narodnih kuhinja predviđeno 70.000 eura. Takav budžetski okvir predstavlja važan primjer institucionalnog učešća u obezbjeđivanju obroka, za razliku od modela koji se gotovo u potpunosti oslanjaju na povremene priloge građana i privatnih donatora.
Drugačiju sliku pruža Rožaje, gdje je humanitarna organizacija „Merhamet“ godinama obezbjeđivala hranu samohranim majkama, njihovoj djeci i drugim posebno ugroženim kategorijama. U jednom od raniji izvještaja navedeno je da je kuhinja redovno pripremala oko 54 obroka dnevno, dok je tokom ramazana broj dijeljenih obroka rastao na više od 250 dnevno.
Ukazivano je, međutim, i na ozbiljne finansijske probleme, uključujući nedostatak redovnih donacija i mogućnost prekida rada. Vlada Crne Gore je prošlog mjeseca dodijelila 15 hiljada eura za pomoć ovoj humanitarnoj organizaciji u Rožajama, prepoznajući značaj njihove misije.
Narodne kuhinje mogu ublažiti posljedice siromaštva, ali ne mogu zamijeniti dugoročnu socijalnu politiku. Ako se broj korisnika povećava, a organizacije istovremeno upozoravaju na ograničene kapacitete, onda odgovor ne može biti prepušten isključivo humanosti pojedinaca.
Svjetski dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, trebalo bi da bude više od prilike za podsjećanje na solidarnost, već i da se postave pitanja da li pomoć stiže do svih kojima je potrebna, jesu li kapaciteti dovoljni i postoji li dugoročan plan za smanjenje siromaštva?
Brojevi iz Berana, Bijelog Polja, Pljevalja i Rožaja pokazuju da narodne kuhinje imaju važnu ulogu u zaštiti najugroženijih. Dok narodne kuhinje ostaju važna linija podrške, država dugoročno kroz socijalnu brigu mora izgrađivati društvo u kojem redovan i dostojanstven obrok neće zavisiti od toga da li će humanitarna organizacija prikupiti dovoljno donacija.
Tufik Softić
