Miko Šekularac je dobrovoljni davalac krvi sa najvećim brojem davanja u Beranama. Tokom života krv je dao čak 154 puta, zbog čega je postao simbol humanosti u svom gradu i šire.
Kaže da je sa davanjem krvi počeo još u srednjoj školi, sasvim slučajno.
„Krenuo sam još u srednjoj školi sa dobrovoljnim davanjem krvi. Vodila me je želja da pomognem nekome ko je u nevolji. Ispričao bih i anegdotu, a to je da su davali po dva dana odsustva iz škole – tako sam i počeo. Onda je to preraslo u ljubav, nikad nijesam odbio, odazivam se na svaki poziv“, priča Miko.
Humanost je u porodici Šekularac duboko ukorijenjena, pa je tako, kako navodi, u jednom periodu njegov pokojni brat bio aktivniji od njega, ali je Miko nastavio da daje krv i nakon njegove smrti, uključujući u sve i mlađe generacije.
„Uključio sam i djecu, sinovca i unuku i sestričinu. Naša porodica je dala 449 puta – 203 litra krvi“, kaže ponosno.
Budući da jedna jedinica krvi može spasiti tri do četiri života, broj ljudi kojima je porodica Šekularac pomogla gotovo je nemoguće prebrojati.
Iako zbog godina više nije u mogućnosti da aktivno daje krv, Miko apeluje na mlade da se pridruže dobrovoljnim davaocima.
„Ljudi treba da se uključe. Ja, nažalost, više ne mogu aktivno da dajem krv, jer mi godine ne dozvoljavaju“, dodaje.
Prisjeća se vremena kada je Društvo dobrovoljnih davalaca krvi iz Berana bilo među najaktivnijima u državi.
„Društvo dobrovoljnih davalaca krvi iz Berana bilo je najaktivnije u državi, ali i šire“, kaže, naglašavajući da zajednica treba više da brine o davaocima i da im obezbijedi makar putne troškove kada idu na akcije.
Ističe da mnogi ljudi tek kada neko iz porodice oboli razmišljaju o davanju krvi, ali i tada često imaju otpor pa se direktno obraćaju dobrovoljnim davaocima. Podsjeća da davanje krvi ima i zdravstvene koristi, ali i emotivnu vrijednost.
„Ništa ljepše nema nego kad nakon nekog vremena sretnete čovjeka kome ste dali krv i vidite da je dobro, da ste mu pomogli“ kaže Miko Šekularac koji svojim primjerom pokazuje da je nekada potrebno samo malo humanosti da bi ste pomogli nekom.
Milena Bubanja Obradović/ Tamara Babović
