“Značaj razvoja i primjene kriminalističke psihologije je veliki, jer sve ljude karakteriše manje ili više sličan psihološki aparat, tako da iza svakog postupanja ipak ostane neki trag” smatra kriminalistička psihološkinja Anđela Simonović.
Kriminalistička psihologija omogućava da druge forenzičke grane otkriju tragove zločina, zbog čega je primjena kriminalističke psihologije u policiji suštinska.
“Kriminalistička, kriminalna, policijska i forenzička psihologija su psihološke discipline nastale iz policijske prakse. Granice među njihovim područjima djelovanja su veoma tanke i u određenim segmentima gotova da se brišu. Međutim, svaka ima svoju specijalnost” objašnjava Simonović.
Kriminalistička psihologija proučava psihološke aspekte istrage i to ne samo izvršilaca teških krivičnih djela već i žrtava, svjedoka, kriminalista i svih drugih subjekata koji učestvuju u istrazi.
“Uz pomoć znanja koja obezbjeđuje kriminalistička psihologija, pripadnici kriminalističke policije prikupljaju relevantne dokaze kojima se prija svega utvrđuje činjenično stanje vezano za određeno krivično djelo i njegovog izvršioca” dodaje ona.
Istraživanja kriminalističke psihologije najčešće su usmjerena ka tri cilja: razumijevanje zašto ljudi čine krivična djela, klasifikaciju kriminalnog ponašanja i otkrivanje i dokazivanje krivičnog djela.
“U tu svrhu izrađuju se profili potencijalnih učinilaca krivičnih djela. Elementi dobijenog profila daju odgovor na pitanje ko je mogao izvršiti konkretno krivično djelo, zašto je objekat radnje baš ta meta a ne neka druga, zašto je izvršeno na takav način i baš na tom mjestu. Dakle posredstvom izrade profila potencijalnih učinilaca kriminalistička psihologija omogućava, između ostalog, odgovor na pitanje Šta to krivično djelo govori o licu koje ga je izvršilo” zaključuje ona.
Milena Bubanja Obradović
