Mr Enko Korać gostovao na talasu Radija Berane i govorio na temu Medijsko izvještavanje o etičkim vrijednostima sa akcentom na islamsku kulturu.
Emisija je realizovana u sklopu projekta Islam i medijska etika, koje je podržao Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore. Bila je to prilika da mr Korać na početku izlaganja istakne važnost upoznavanja međukulturne zajednice i kazao da mediji imaju ulogu prilike za predstavljanjem i upoznavanjem razlicitih kultura i običaja.
Imajući u vidu nezaobilaznu ulogu religije u privatnom i javnom životu i djelovanju velike većine svjetske populacije, u vremenu izuzetno razvijenih informacijskih tehnologija, njoj svakako pripada značajno mjesto u globalnom medijskom prostoru što potvrđuje i svakodnevna praksa. Međutim, masovno prisustvo religije u medijima nosi sa sobom i rizike različitih nerazumijevanja, pogrešnih interpretacija i zloupotreba, kako od strane medijskih kuća tako i od strane onih koji u nastojanju da ostvare vlastite ciljeve zloupotrebljavaju i medijski prostor i samu religiju, a danas se to uglavnom odnosi na islam. Najdrastičniji primjer takve prakse je nasilje koje se tobože čini „u ime Boga“ i zarad očuvanja vjere, a u stvari ima pogubne učinke kada je u pitanju interpetacija islama i drugih religija. Ovakvo stanje doprinosi produbljivanju jaza između kultura i civilizacija te potiče negativnu percepciju islama. Nije rijedak slučaj da se upravo na negativnoj percepciji islama jača islamofobija koja prerasta i u antiislamizam, što se opet koristi kako u dnevno-političke tako i u predizborne svrhe. U cilju prevencije i sprječavanja ovih negativnih pojava nužno je pokrenuti procese koji će uključivati edukaciju zaposlenih u medijima i njihovo upoznavanje s izvornim naučavanjima islama, ali i podizanje razine medijske kulture kod samih muslimana, kao i razvijanje kulture unutar-muslimanskog i dijaloga muslimana s pripadnicima drugih religija. S tim u vezi, nužno je insistirati na širenju medijskih sadržaja kroz međusobno upoznavanje, promovisanje zajedničkih vrijednosti i izgradnju kvalitetnog moralnog i duhovnog karaktera utemeljenog na univerzalnim vrijednostima. Sami mediji mogu značajno doprinijeti ovim procesima na način da zadrže svoj objektivan pa i kritički pristup, ali ne i senzacionalizam kojim se samo dodatno raspiruju različite fobije i nanosi šteta miru i stabilnosti. Otvorenost religijskih zajednica medijima kao i njihova ustrajnost u preveniranju razvoja devijantnih tumačenja vjere nameće se kao preduslov za uspješnost spomenutih procesa.
Međutim, bojim se da su danas generalno mediji oslobođeni etike i to ne samo kada je izvještavanje o univerzalnim etičkim vrijednostima u pitanju nego i onim koji govore o porodici, religiji, nauci.Prije svega, ono što je dovelo do obaranja standarda jeste tržište potreba za senzacijom. Bezobzirno je kazati da na medijskoj sceni uglavnom dominiraju vijesti o estradi, rijaliti šou, političkim prepucavanjima koja donose podjele a sa druge strane, mediji gube ulogu edukativnog karaktera u društvu, od kojih očekujem da oni to budu.Mediji podilaze konzumentu ali ga i oblikuju. To oblikovanje u posljednje vrijeme uglavnom nosi negativnu konotaciju u određenim strukturama društva.Tako mediji često mogu dovesti do podizanja tenzija u društvu svojim neobjektivnim i huškačkim novinarstvom i srušiti godine truda i zalaganja za uspostavljanjem zdravih komunikacija i novih ideja o zajedništvu. Naravno, sav ovaj kontekst ima veze sa niskim zaradama u sektoru medija, nikakvim ulaganjem u obrazovanje medijskih kadrova, zatim promocija jeftine zabave i sl.
Kada je riječ o tome kako muslimani predstavljaju sami sebe, tu takođe imamo veliki problem. Od toga ko predstavlja, kako predstavlja i nekako nam se podlvači teza da muslimane kako na globalnom tako na lokalnom nema ko da predstavlja. Bojim se da su muslimani kao zajednica u ovom slučaju žrtve onih koji sopstvenu vizuru na određene stvari i probleme žele predstaviti kao kolektivno shvatanje cijele zajednice.
Kada je u pitanju izvještavanje medija o islamu, ono je već decenijama na ovim prostorima u najmanju ruku sporno a posljednjih godina i u dobrom dijelu svijeta.Izvještava se o islamu a da se nimalo ili vrlo malo zna islamskoj kulturi i njenom doprinosu društvu, koja ima refleksije i danas. Tako neinformisano stanovništvo često biva žrtva takvih neprofesionalnih medija i novinara.Savremeni mediji ne mogu odigrati veliku ulogu u predstavljanju i percepciji islama i muslimana jer se većina običnog stanovništva još uvijek „oslanja“ na centralne informativne emisije na TV-u i najpopularnije novine i lokalne medije.
Moj akcenat priče su lokalni mediji za koje mislim da u posljednje vrijeme daju doprinos povezivanju zajednica. Takođe, lokalno stanovništvo pa i našu dijasporu, mišljenja sam da ih više zanimaju lokalne aktivnosti, neki razgovor sa seoskog područja, reportaža iz grada, nego sa područja drugih teritorija. Lokalni emiteri u opštinama na sjeveru pokušavaju da budu aktuelni kada je u pitanju prenos vjerskih dešavanja u toku praznika, kao što je to Radio Berane na svom portalu prenosio u toku prethodnog mjeseca Ramazana a zatim i u toku Vaskrsa. Vjerujem da sistem vrijednosti se pomno čuva u u dobrim ljudima i vjerskim službenicima, te stoga medijskom radniku je dodatno potrebna osobina prepoznavanja i uključivanja i javni prostor vjerske službenike, koji će govoriti o etici i međusobnom upoznavanju i zbilžavanju.
Zato je tu medijska pismenost svih naravno veoma važna, kako bismo naučili razlikovati istinitu od lažne vijesti, koja oblikuje javno mjenje. Sa druge strane, riječ dolazi do slušalaca i najvažniji je momenat je na koji način oni prihvataju informaciju i kako je predstavlja drugima. Informacija kao sredstvo komunikacije je veoma važno sredstvo, koje ljudi od kredibiliteta i znaja trebaju da koriste u smjeru zajedničke vrijednosti i zajedničke riječi.