U Velikoj sali Skupštine Opštine Berane jutros je održana komemorativna sjednica povodom smrti Svetislava Stijovića.
Komemoraciju je otvorio i vodio direktor Radio Berana Tufik Softić.
Porodici, prijateljima, bivšim kolegama i svim prisutnima obratio se predsjednik Opštine Berane Vuko Todorović, čije obraćanje prenosimo integralno:
” Ožaloćena porodico Stijović ,
Okupili smo se na ovom mjestu da i na ovaj način ukažemo na veliki gubitak koji je zadesio prije svega vas, ali i sve one koji su poznavali našeg dragog Sveta. Ovo je veliki gubitak i za novinarsku zajednicu u Beranama, Andrijevici i mnogo šire, gdje je Sveto ostavio neizbrisiv trag.
Svi smo znali da se Sveto bori sa teškom bolešću, ali nas je, ipak, juče u popodnevnim satima nekako iznenadila vijest da je izgubio životnu bitku u 72. godini.
I to je jedina bitka koju je Sveto izgubio. U svim drugim bitkama koje je čitavog života vodio u profesionalnoj pedagoškoj i novinarskoj karijeri ostvario je velike pobjede i rezultate koji će ostati za anale i za istoriju ovog kraja. Tu je nesebično davao sve od sebe i ti profesionalni dometi ne smiju i ne mogu biti nikada zaboravljeni.
Svetislav Stijović je rođen u Seocu kod Andrijevice 1952. godine, od oca Marka i majke Milene, rođene Guberinić.
Bio je dječak kada se njegova porodica preselila u Berane, i u ovom gradu je završio srednjoškolsko obrazovanje. Nakon toga je akademsko znanje sticao na Pedagoškoj akademiji u Nikšiću, gdje je stekao zvanje profesora tadašnjeg srpsko-hrvatskog jezika i književnosti.
Jedanaest godina radio je kao prosvjetni radnik u Petnjici, ali Sveto je želio nešto više od intelektualnog života, želio je da se ostvaruje kao autentična ličnost. Zato se pridružio kolektivu, ili bolje reći „porodici“ čuvenog lista „Sloboda“, gdje je započeo novinarsku karijeru. Nastavio je putem mnogih intelektualaca iz ovog kraja, koji su kasnije postali poznata imena u svijetu pisane riječi na prostoru čitave ondašnje Jugoslavije.
1992. godina će ostati zabilježena kao medijski revolucionarna u Beranama, jer je tada formiran i počeo da radi Radio Berane, u okviru Informativnog centra. Ostaće upamćeno i zapisano da je Sveto bio prvi i dugogodišnji glavni i odgovorni urednik, koji je oko sebe imao ekipu mladih i tek školovanih novinara. Njime predvođeni, oni su uspjeli u misiji da Radio Berane postane i do danas ostane nezamjenljivi glas javnosti.
2004. godine Sveto je prešao u Andrijevicu, gdje je sa pozicije direktora, pomogao osnivanje tog novog radija u limskoj dolini. I na toj poziciji ostao je punih deset godina, sve do odlaska u penziju.
Neizbrisive novinarske tragove Sveto je ostavio sarađujući sa Radiom Crne Gore, Svetigorom, nekadašnjom Politikom ekspres, i mnogim drugim medijima.
Bio je i poznati društveno sportski radnik.
Ožaloćeni skupe, tek kada izgubimo ljude sa ovakvim profesionalnim biografijama, postanemo svjesni koliko je ovaj kraj dao velikana pisane riječi, koji nekada odu tiho i skoro neprimjetno…
Mi smo se danas okupili na ovoj komemorativnoj sjednici da odamo počast Svetislavu Stijoviću i da poručimo da njegova životna i profesionalna misija neće biti zaboravljena i odlazak ne može biti neprimjetan. Sveto više nije među nama, ali će zauvijek ostati upamćen po svojoj ljudskoj, profesionalnoj i intelektualnoj širini. Kao primjer mladim generacijama novinara.
Ostaće u pričama onih koji su imali tu čast da sa njim rade, da se sa njim druže, da upijaju od njega pozitivnu energiju, bilo na poslu ili u kafani koja je novinarima druga kuća, ostaće u našim sjećanjima, na ponos njegove supruge Marije, i sinova Marka i Mladena, unuka Simeona i Sergeja, brata Ranka i kompletne porodice i plemena Stijović.
Život to tako izrežira – Sveto je preminuo, a u široj porodici istog dana rođeno je jedno dijete. Ožaloćena porodico, neka vam se na dobro vraća”, kazao je predsjednik Todorović.
U ime porodice zahvalio se sin Svetislava Stijovića, Marko Stijović.
Radio Berane je komemorativnu sjednicu prenosio uživo.
Svetislav- Sveto biće sahranjen danas, 10.juna, u 15 časova na Srpskom pravoslavnom groblju u Beranama.
