ODLAZAK VELIKOG ŠEKULARSKOG MISLIOCA I SANJARA

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Uzvišeno mjesto među znamenitim ličnostima koje pripadaju novijoj naučnoj, društvenoj i kulturnoj pozornici Crne Gore svakako pripada i dr Petru – Peru Rmušu, profesoru i književniku iz Berana koji je nedavno, u 69-oj godini života, zauvijek napustio ovozemaljski svijet. Iza Rmuša ostalo je desetak zbirki poezije, brojni eseji, zapisi, kritički osvrti, naučni radovi, komentari, kao i mnoštvo kolumni, od kojih je neke, godinama, u kontinuitetu, objavljivao i u Dnevnom listu Dan.

Nakon završenih studija, radni vijek potrošio je radeći kao profesor srpskog jezika i književnosti u Srednjoj tehničkoj školi u Beranama. Pored toga, bio je aktivni društveno-politički radnik i besjednik na brojnim skupovima. Iako je stekao titulu doktora književnosti, Petar Rmuš, je ostao vjeran zavičaju, bez angažovanja na nekoj od visokoškolskih ustanova i instituta, iako je za tako nešto imao sve potrebne predispozicije. Ostaće upamćen kao neko ko se zdušno zalagao za očuvanje srpskog jezika i ćiriličnog pisma. Nerado je, zbog svoje osobenosti, kao prepoznatljiva ličnost na našim širim prostorima, isticao svoje biografske podatke i domete u svijetu nauke i literature. U knjigama koje je iznjedrio posebno je isticao i naglašavao svoju pripadnost rodnom Šekularu i planini Mokra na kojoj je provodio djetinjstvo i na kojoj je, kako je govorio, najljepše sanjao. Tako u svojoj poslednjoj zbirci poezije „Pjevam Mokru“ umjesto biografije zapisa:

„Zavičajni zraci griju i prate, nikad se ne gase. Sunce i munje Mokru vječito dijele. Ja i jagnje posemo Mokru. Zagrljeni skorupimo snove. Zrak sa Mokre budi mi gnijezda i nebo otvara. Mokrom misaono krotim i plandujem, slušam zvona i pjesme pastirske. I dok negdje lutam po hladnom svijetu, beznano tragam i afirmišem naučnu spoznaju, čini mi se Mokra me zove, čuva i pazi“.

U isti mah, prije dvije godine, štampajući zbirku pjesama „Jauk vuka s Prokletija“ Rmuš je, umjesto predgovora i bilo čega drugog sem pjesama, na početnoj stranici knjige utisnuo riječi:

„Doktor književnih nauka, iz vučje balade kosmičkih prokletija, sreta oblake i odjeke što vječno traju, biju i igraju, pune i prazne kolijevku čovječanstva, pomjeraju granice, ispašta tragiku vučjeg jauka nad savremenim društvenim zlom, svijetli žarom riječi i iskrom misli, otkriva čovjeka, otvara i budu životnost, osmišlja, vedri i grije, pošumljava i gnijezdi prostranstva sreće, priželjkujući sanja renesansu čovječnosti“.

Zasigurno da ove riječi najbolje ilustruju ličnost Petra Rmuša, po svemu jedinstvenog beranskog profesora, stvaraoca, mislioca i intelektualca koji je za sobom ostavio upečatljive životne tragove i djelo vrijedno svakog poštovanja.

Rmuš je 28. jula sahranjen na Srpskom pravoslavnom groblju u Beranama uz oporuku koju je ostavio – da se nad njegovim odrom ne drže oproštajni govori.

Darko Jovović

Share.

About Author

Leave A Reply