KOLUMNA: BILO BI LIJEPO DA OPET STOJI BLJEŠTAVI NATPIS “BERANSKA BANKA”

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Piše: Tufik Softić

Gledam zgradu nekadašnje službe platnog prometa i „Atlas banke“, zaraslu u korov i šiblje da se jedva nazire kako izgleda. Danas pola u vlasništvu Centralne banke, pola Atlas banke u stečaju, odnosno Duškovo. A u stvari, čitava naša. Građana Berana. Nekadašnja „Beranska banka“.

Kako mladim generacijama čije pamćenje ne doseže daleko objasniti da je ovaj grad, koji je poslije tranzicije stigao do socijalnog dna, nekada imao toliko jaku industiriju i toliko novca u prometu, da je industrija mogla imati sopstvenu banku. Da ne pamtim, ne bih ni ja vjerovao iz trenutne perspektive. 

Ne mogu, zapravo da se sjetim kada sam prvi put ušao u tu zgradu gdje je moja majka bila službenica, ali su mi proradile emocije. Poznat mi je raspored svake kancelarije, možda čak i gdje je i ko od radnika za kojim stolom sjedio. Nebrojeno puta sam doručkovao u restoranu u suterenu gdje su radili najbolji kuvari. I sada gledam zgradu u ovakvom stanju. I hvata me osjećaj sramote. 

Ova banka, prije nego je pristupila „Atlas sistemu“, bila je preteča svih banaka u Beranama, i u njoj je čuvana sva dokumentacija svih bivših privrednih preduzeća još iz vremena SFRJ, koja su je izgradila.

Zgrada je pravljena i useljena 1974. godine od sredstava gradske privrede, koja je u to vrijeme bila treća u Crnoj Gori. Tada je postojala samo ova banka. Ta banka se poslije Drugog svjetskog rata rata zvala „Komunalna banka“ Ivangrad, Andrijevica i Plav. 

Zatim je mijenjala ime u „Osnovnu banku“, potom u „Montenegro banku“. 1992 godine se izdvojila iz sistema „Montenegro banke“ i tada je formirana „Beranska banka“. „Beranska banka“ je 2003. godine pripojena „Atlas banci“. Tako nekako i tim redom.

Kada sam jednom prilikom dobio video zapis i snimak kako neki ljudi, sa zadnje strane zgrade, ubacuju pakete u parkirani komunalni kamion, od stečajne uprave stigao mi je odgovor da je izbačen samo nepotrebni materijal i fascikle, a da je sve ostala dokumentacija od važnosti, na koju je Državni arhiv Crne Gore dao saglasnost, izmještena iz Berana i arhivirana kod ovlašćenog pravnog lica, društva sa ograničenom odgovornošću za špediciju, informatički inžinjering i usluge arhiviranja “Knjaz” Podgorica.

Prema nekim informacijama u jednom od sefova „Atlas banke“ u Beranama u trenutku uvođenja stečaja, nalazio se i kilogram zubarskog zlata koje je bilo vlasništvo Fonda zdravstva, čija se vrijednost procejenjivala na oko pedeset hiljada eura. Onda su iz stečajne uprave odgovorili da su “prema evidencijama Atlas banke AD Podgorica i zatečenom stanju prilikom uvođenja stečaja svi sefovi u ranijoj organizacionoj jedinici banke Berane bili slobodni, odnosno  oslobođeni od sadržaja“. Ko je „oslobodio“ kilogram zubarskog zlata, ostaće izgleda tajna. Tragova nema. 

Onih drugih, tranzicionih tragova o gašenju fabrika, pljačkanju i rasturanju fabričke imovine, urušavanju industrije i srozavanju ovog grada na dno ljestvice ravijenosti, ima na svakom koraku. Dovoljna je samo jedan pogled na nekadašnju industrijsku zonu Rudeš. Nekada desetak fabrika, danas kao da je prošao cunami. U tužilažkim i sudskim fiokama, ko zna koliko krivičnih prijava. Sa dobrim slojem prašine.   

Zdanje nekadašnjih banaka u ovom gradu koje su na kraju završile pod imenom „Atlas“, oglašavano je na prodaju. Ukupno hiljadu kvadrata na tri nivoa, od suterena, preko prizemlja do drugog sprata, i još dvije hiljade kvadrata zemljišta u centru Berana. 

Toliko još pripada Centralnoj banci. Nešto ne vjerujem da će nakon Duškovog povrataka biti protado, ali bi sa tom prodajom bila stavljena tačka na priču o gradu koji je imao deset hiljada radnika u privredi, aerodrom i avionsku vezu sa Podgoricom, Beogradom i Zagrebom. Generacijama rođenim krajem osamdesetih i poslije devedesetih godina u Beranama, ostaće da pamte samo bijedu.

Da ima pravde, kao što nema, Duško bi, kada mu se imovina vrati, svoj dio zgrade poklonio ili, bolje reći, vratio Beranama. Šta je to za njega? Sitnica. Mi ga zauzvrat ne bi pitali kako je, dok je bio Milov tajkun, došao u posjed polovine ove zgrade.

Isto bi trebalo da uradi i Centralna banka sa svojim dijelom. Kada su već sve fabrike porušene, neka Beranama za uspomenu na to zlatno doba, ostane makar ova zgrada. Naravno da znam da to nije moguće, ali bi bilo lijepo da na ovom zdanju u centru grada ponovo stoji blještavi natpis „Beranska banka“. 

Share.

About Author

Leave A Reply