Babić: “Da si ti neko moj” je dnevnik života u strofama

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Zbirka pjesama “Da si ti neko moj” izašla je iz štampe u oktobru ove godine, a njena autorka, Kristina Babić već uspješno promoviše svoje novo poetsko ostvarenje.

Ova mlada pjesnikinja za ovu knjigu każe da je “priručnik za preživljavanje za one nesvrstane i neurotično željne ljubavi.”

“Ova knjiga je dnevnik života jedne djevojke u strofama, njeno odrastanje i postajanje žene koja sazrijeva kroz krize u partnerskim odnosima, ljubeći pogrešne, dok u isto vrijeme ni sama ne uspijeva biti prava. To je dalje vodi na sudbinski put traženja Boga, a na tom putu je gotovo nemoguće ne naići na sopstvenu svhu, ali i suočiti se sa svojim slabostima i ljudskim manama koje su sakrivene duboko u našoj podsvijesti, ali vječito vape da budu viđene i prihvaćene, jer svaka naša mana zapravo je povreda doživljena u ranom djetinjstvu, ili naslijeđena od pretkinja, što i jeste u jednom ciklusu tema ove knjige. Žena, otkrivajući svoje rane, ujedno pravi siguran prostor za izlječenje, kako sebe, tako i svih žena prije nje koje su živjele svoje borbe, a namjerno izbjegavam riječ borile se, jer nisu imale privilegiju koju današnja žena ima, da se cijele podrede borbi, da ona postane životna preokupacija i stil. One su živjele svoje patnje i ranjavane uspijevale ispuniti sve ono što se od njih očekivalo. Ali, nama je u nasleđe ostao bijes koji su taložile na glavnim tačkama na tijelu – tjemenu, očima, grlu, grudima, karlici, kičmenom stubu i stopalima na kojima stojimo i od kojih zavisi naša stabilnost dok hodamo zemljom. To su one slabe tačke koje svaka od nas ima, i koje vremenom prelaze u bolesti, lijenjost, frigidnost, kompulsivnost, odvojenost od intuitivne ženske prirode… ” detaljno opisuje svoje stihove Babić.

Kroz stihove kojima prenosi svoj pogled na svijet i sopstvenu poziciju u njemu, ona iscrtava sopstveno sazrijevanje.

“Kada žena počne skidati sa sebe sve slojeve koji joj ne pripadaju, ali ne odbacivanjem već dubokom prihvatanjem i razumijevanjem, kada se odvoji od svih uloga, izađe iz svih kutija, okova, krletki… Kada shvati da je u svojoj nježnosti sigurna i snažna jednako kao rijeka u svojoj najvećoj silini, kada bosih stopala počne da odlazi od svega što nije njeno, a odlazak postane sinonim za rast i življenje, a ne za patnju, tada konačno počinje da pomiruje sve žene u sebi i da uči da (se) voli, ispočetka. Tada postaje Žena, ona koja Zna, sposobna da bira, voli, stvara, osjeća, rađa, ili samo da postoji, budna i svjesna svoje vrijednosti” objašnjava pjesnikinja.

Za poeziju koju piše kaže da je univerzalna, da je čitaju i muškarci i žene, da ne pripada nikome, a dostupna je svima na korist.

“Moje pjesme se ne služe velikim riječima, već kroz jednostavne metafore i jasne slike pokušavaju da razdane tminu zgusnutih i neobrađenih emocija. Ja ne pišem, već se liječim, a kako mi čitaoci i čitateljke sami kažu, i oni od prvog do poslednjeg stiha prolaze čitav taj proces sa mnom, te ih to vodi ka boljem razumijevanju ljudske prirode i osjećaja, koje neki od njih sami ne bi prepoznali. Svi smo željni ljubavi, pažnje, iskrenosti, idile, a ko to može bolje izmaštati i stvoriti do pjesnici i pjesnikinje, zbog toga je poezija ljekovita. Pjesnikinje su te koje riječima udaraju šamar i otrježnjuju upirući prstom u istinu, to je sveta dužost pjesništva, ali i daju rješenje stvarajući idiličan svijet put ljubavi i razumijevanja, postajući u tom slučaju kreatorke, vizionarke, ljubavnice, vještice, borkinje sa arhetipom majke svima koji dođu u dodir sa njenom poezijom” navodi Babić.

Kristina Babić, privatna arhiva

Posljednih godina na književnoj sceni sve više je onih koji svoje umjetničko nadahnuće izražavaju kroz stihove, pa se čini da je ovaj književni izraz ponovo izuzetno popularan.

“To što poezija traje i privlači pokazuje njenu snagu i neprestanu ljudsku težnju za njom. Neki će reći da je izgubila na kvalitetu. Za mene, to što se poezija oslobodila okova tradicionalne forme, samo je još jedan dokaz da je sveprisutna i neprolazna i da će postojati dok god je ljudske prirode koja teži univerzalnom jeziku. U ciklusu pjesama “A, gdje je bog” upravo se dotičem tematike vezane za pjesničku ulogu, zavjet dat pjesnicima i pjesnikinjama, i svima koji se osjećaju kao kreatori i stvaraoci, gdje podsjećam na činjenicu da kompjuteri šalju poruke, organizuju život, pamte naše navike, ali nikada neće moći da vjeruju niti da pišu poeziju. To će zauvijek biti samo ljudska osobina! Zbog toga je dobro da poezija bude moderna!” dodaje ona.

Kristinin umjetnički izraz dostupan je sudu janosti kroz različite platforme na internetu, a svoje prisustvo u online svijetu ona doživljava kao način da dodatno komunicira sa polublikom.

” Društvene mreže nikada nisam doživljavala kao zabavu (što ne znači da se ne zabavljam u kreiranju sadržaja koji plasiram), već kao kanal kroz koji mogu predstaviti svoje stvaralaštvo. Prvu knjigu poezije sam izdala još prije desetak godina, te se moja prva poetska javna izražavanja negdje i poklapaju sa pojavom socijalnih mreža. Za mene je to uvijek bila platforma koja mi služi kao alat kojim dolazim do čitalaca, što se i ispostavilo kao ispravna stvar, jer mi je poezija zahvaljući tome čitana širom regiona, a moja nova knjiga dospjela je do gotovo svakog grada u okruženju” kaže ona i dodaje da na svom profilu ne govori samo o poeziji, već i o temama koje se tiču mentalnog zdravlja, razmjenjuje iskustva sa ljudima koji je prate i sl.

Zbirka poezije “Da si ti neko moj” druga je knjiga kojom se Kristina Babić predstavlja čitalačkoj publici. A kako sama kaže promociju na “tradicionalan način”, zbirka će imati kada za to dođe vrijeme.

Milena Bubanja Obradović

Share.

About Author

Leave A Reply