Čudni su fudbalski putevi. To je na svojoj koži najbolje osjetio Danilo Dašić. Sa 17 godina je zaigrao u seniorskoj konkurenciji i privukao pažnju mnogih klubova, gdje je najagilniji bio Monako.
Dašić je pola godine otišao u Kneževinu, gdje je trenirao sa Tiramom, Masengom, Panzom… Sticajem okolnosti i unutrašnjih nemira u klubu, morao je da ode. O svojim planovima u daljoj karijeri Dašić govori za Kurir sport.
Sa 16 godina debitovao si u prvom timu FK Berane?
Bila je to izuzetna čast za mene, šef struke Ivica Ćulafić ukazao mi je povjerenje da se oprobam u znatno jačoj konkurenciji. Još pamtim taj 21. maj 2017. kada sam zaigrao za prvi tim. Sjećam se, igrali smo protiv gradskog rivala Radničkog. Nisam imao tremu i upijao sam sve savjete iskusnijih igrača koji su me bodrili. Već sledeće sezone sa 17 godina ustalio sam se u seniorskoj konkurenciji, na mjestu defanzivnog veznog. Druga pozicija bila mi je štoper koju sam igrao kada se to zahtijevalo od mene. Ta godina bila je izuzetno važna za moj fudbalski razvoj. Sticao sam neophodno samopouzdanje. Sve sam podredio najpopularnijoj sporednoj stvari na svijetu.
Uslijedio je poziv koji se ne odbija, Monako je želio da te angažuje?
Naravno da sam se mnogo obradovao. Kada sam saznao da me Monako prati i da se interesuje za mene, to me je još više motivisalo da uđem u jači trenažni proces i da se maksimalno pripremim za odlazak.
Pola godine si proveo u Kneževini i trenirao sa Masengom, Tiramom, Panzom?
Odlično sam prihvaćen na početku, izuzetan je osjećaj biti na terenu sa takvim igračima. Bila je to vrhunska prilika da igram na ozbiljnijem nivou i mnogo brže napredujem. Svaki minut na terenu odradio sam maksimalno i veoma sam ponosan na to.
Posebno su bile interesantne utakmice protiv A tima Monaka gdje si čuvao Vinicijusa koji je došao na pozajmicu iz Napolija?
Igralo se na La Turbiu, fenomenalnom trening kampu. Ukazala se prilika na poziciji štopera, a prvi tim se uigravao pred važne utakmice. Iako se radi o odličnom špicu uspio sam da ga nadigram, i veoma sam ponosan na taj period. Karlos Vinicijus je te sezone postigao nekoliko važnih golova u borbi za opstanak u ligi 1. Trenutno igra u Benfici, na 12 utakmica postigao je 10 golova.
Monako je ušao u ozbiljnu rezultatsku krizu i cjelokupan stručni štab je napustio klub?
Da to su bili i možda najteži dani u istoriji kluba, ređali su se porazi i zvižduci sa tribina. Otišli su i direktor akademije i potpredsjednik kluba. Njihov odlazak uticao je na moj dalji status.
Trenutno si u FK “Zlatibor”, koji je prijatno iznenadio u prvom dijelu sezone?
Zlatibor je čvrsta, homogena, takmičarska ekipa koja je nadigrala mnoge favorite. Preda mnom je nova šansa, novo dokazivanje i nova afirmacija. Trudiću se, da se pokažem u što boljem svijetlu i da odgovorim na svaki zahtjev šefa stručnog štaba Predraga Ristanovića.
Imaš sve predispozicije modernog defanzivnog veznog, pregled igre, agilnost, pas. Gdje vidiš sebe za dvije-tri godine?
Najvažnije da se prvo dokažem na domaćim terenima. Imam još mnogo da učim i napredujem. Samo profesionalni odnos prema obavezama i naporan rad mogu da donesu uspeh, naravno tu je i pobednički mentalitet. Moderan fudbal danas traži maksimalnu posvećenost, jer je konkurencija zaista velika. Želeo bih da se oprobam u “Ligi petice”. U Španiji se po meni igra najljepši fudbal.
Izvor: Kurir sport
