U cik zore, samo ako nije „kaljava subota“, Romi i ostali „snabdjevači“ polovne robe i svega što se eventualno može prodati za male pare, porane da zauzmu svoje mjesto na ovdašnjem buvljaku. Iz subote u subotu, po već uhodanom pravilu, iznose zamutoljke zgužvane garderobe, polovne uredjaje za domaćinstvo, razne alate i alatke, obuću, igračke za djecu, raznu gvoždjuriju, djelove za automobile, plazma televizore, kompjutere, mobilne telefone, punjače, knjige koje volite, uramljene slike, aparate za pritisak, tepihe raznih dimenzija, zavjese, štapove i pribor za pecanje,vojničku opremu ,bižuteriju, posudje od rosvaja, poklopci bez šerpi, escajg, sredstva za kupatila, šamponi i parfemi… Ustvari, ima svega, sve ono što smo mi , možda nekada bacili, pa ponovo kupujemo kod njih. Ima ponešto i iz inostranstva malo bolje očuvano,i tu je uvijek više posmatrača i znatiželjnika. Elem, osim „pečenja jarećeg“, na našem buvljaku kao u Malom Bajmoku, svega ima .A cijene prikladne za ove naše džepove. Pa ipak, cjenkamo se, šetamo u krug i tražimo na drugo mjesto.
Postalo je pravilo da, ako nijesi obišao buvljak subotom kao da nijesi izlazio u grad. Prvo buvljak pa trgovina. Tu dolaze svi, i malo i veliko, i „obični“ ljudi i gospoda. Istina, u početku malo stidljivo, a onda opušteno, jer to nam je realnost. Svi buvljaci, pa i naš, su “procvjetali” u eri sveopšteg siromaštva. Za one kojima slabi vid, gore u uglu buvljaka na dva štanda, Bugari nude naočare sa dioptrijom, kako kažu, od stakla i plastike. Ima tu i (tragi)komičnih scena. Neko na megafon poziva: “Navali narode, još malo pa nestalo“! Jedna stara Romkinja, ali baš poslovna i vješta u poslu,uz malo cjenkanja ,prodade jednom čovjeku sa sela kratke ali čvrste cokule za euro. Čovjek zadovoljan što je dobro pazario, poče da traži po džepovima euro, a Romkinja će :“Aaauu, koliki je taj euro“! Na drugom mjestu, neki čiča zagleda pantalone za zimu. “Te su ti knap“!-reče mladi Rom. Čiča potom,uz njegovu pomoć, svuče svoje pantalone i poče da navlači te. Već bješe obukao dugi zimski veš, pa mu ove za dva eura, baš „legoše“.
Već, negdje oko podne, narod se razilazi, a na buvljaku se pakuje roba. Ponovo se, u ćebadima, najlonima i drugom, prave zamotuljci, utovaraju i vraćaju do sljedeće subote.
Samo da ne bude“kaljava subota“.
Raško Ličina
BEZ SAGLASNOSTI REDAKCIJE ZABRANJENO JE PREUZIMANJE SADRŽAJA SA WEB PORTALA RADIJA BERANE
