U BERANAMA NEKAD BILO PREKO 100 MLINOVA, SADA RADI SVEGA NEKOLIKO

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Da je na području Berana sve manje oranica sa zasadima žitarica potvrđuje i podatak da je na prostoru čitave opštine u funkciji svega nekoliko vodenica potočara. Ta činjenica ujedno ukazuje da iz godine u godinu opada interesovanje za bavljenje tradicionalnim djelatnostima i da samo rijetki sade kukuruz kao nekada najzastupljeniju žitaricu na ovim prostorima. U beranskoj opštini je poslije Drugog svjetskog rata radilo, i to uglavnom punim kapacitetom, preko 100 mlinova koji su, koristeći snagu vode, kukuruzno zrno pretvarali u brašno. Nekadašnji mlinovi preselili su se u prošlost i priče, a bivše oranice sve više zarastaju u korov.

– Od nadležnih institucija dobili smo određene podsticaje za revitalizaciju seoskih mlinova. Zahvaljujući tome, nekoliko vodenica je obnovljeno, ali ni izbliza ne rade kao nekada. Samo rijetki dođu i donesu žito da samelju jer se kukuruz sadi samo na nekoliko usitnjenih posjeda. Zašto je to tako odgovor treba tražiti u činjenici da se narod masovno iselio sa ovih prostora i da mladi ne žele da se bave ovim poslovima – kaže predsjednik Mjesne zajednice Lubnice Miloš Raković.

Raković ističe da jekukuruzni hljeb nekada bio glavna životna namirnica na ovim prostorima, a sada se tretira kao poslastica.

– Na našim trpezama nekada se kukuruzni hljeb, zvani kukuruza, jedini koristio za jelo. Ljudi su nastojali da zasade što više kukuruza da bi prehranili porodice, s obzirom da se teško dolazilo do pšeničnog brašna. Bogatstvo jednog domaćina, između ostalog, mjerilo se i po površinama koje zasije kukuruzom. Sada je sve drugačije. Ta kukuruza je postala praktično poslastica koje se sprema s vremena na vrijeme. No, ako se ovako nastavi, ostaćemo i bez te poslastice jer svi bježe od motike kao od đavola – naglašava Raković.

Uzorni domaćin iz sela Dapsiće Radomir Cimbaljević na svom imanju sagradio je objekat u kojem je, koristeći potencijale Dapsićke rijeke, instalirao postrojenje za mljevenje žita i proizvodnju struje.

– Uzgajam žitarice od kojih se dobija kvalitetno ekološko brašno, koje brzo prodam širom Crne Gore. Međutim, ja sam jedan od rijetkih koji se bavi ovim poslom i mislim da je velika šteta što su mlinovi za brašno zapostavljeni– ističe Cimbaljević.

Sela opustjela, njive zarasle u korov

Dobro se sjećam da je skoro na svakom jačem vodotoku u našoj opštini bilo po nekoliko vodenica. Ispred tih mlinova mnoštvo ljudi je čekalo da dođu na red kako bi samljeli žito. Bilo je to vrijeme kad se nije išlo u prodavnice za po kilo hljeba, nego su se ljudi prehranjivali sa svojih imanja. Danas od tih mlinova nema ništa, a njive zarastaju u šiblje. Na području šekularskih sela više nema nijednog mlina, iako je nakada ovdje svako bratstvo imalo svoju vodenicu. To potvrđuje da društvo u cjelini, i pored brojnih mogućnosti koje pruža savremeno doba, nije uradilo ništa da sačuva naša sela od umiranja – smatra mještanin Šekulara Blagoje Šarić.

Izvor: Dan

Share.

About Author

Leave A Reply