Akademska slikarka Tamara Osmajlić svoje stvaralaštvo ne ograničava samo na platno – njen umjetnički izražaj seže i do ručnog veza, spajajući tradiciju sa savremenim pristupima.
„Slikari koriste različite tehnike u svom radu – ulje, akril, kolaž, mozaik, fresku, tapiseriju… Konstantnim istraživanjem i radom tehnike se prepliću, a sve u cilju izražavanja. Tako je i moj prvi vez nastao prirodno, inspirisan crtežom na papiru“, objašnjava Osmajlić.
Nerijetko su njeni motivi inspirisani likovima iz crtanih filmova, djelima starih majstora, ali i idejama koje joj šalju kupci. Na taj način nastaje umjetnost koju je moguće i nositi.
Vrijeme potrebno za izradu veza zavisi od preciznosti, detalja i veličine motiva.
„Moj prvi vez, inspirisan crtežom, radio se mjesec dana. Bio je veličine A3 formata, pun linija, popunjavanja površina, crtica i tačkica. Danas bih isti posao završila za znatno kraće vrijeme. Nekad je bilo izazovno, sada mi je zabavno“, kaže kroz osmijeh.
Kada je riječ o vrijednosti različitih umjetničkih formi, smatra da je sve stvar posmatranja.
„Slika na platnu nosi kulturnu i istorijsku vrijednost, dok ručni vez ima bogatu tradiciju. Za mene, slika je ono što ja jesam, a vez nit koja me povezuje s onima koji su to činili prije mene i onima koji će to činiti poslije mene“ kaže Tamara koja je uspjela da popularnost veza vrati tako što svoju umjetničku viziju prenosi na majice i dukseve.
Iako je svjesna da mora osluškivati tržište i prilagođavati se potrebama kupaca, ističe da je umjetnička sloboda neizostavan dio njenog rada.
„Koliki god zahtjevi bili, uvijek mora biti prostora za autentični izražaj“ nepokolebljiva je ova talentovana umjetnica.
Osmajlić svoje stvaralaštvo vidi kao primijenjenu umjetnost, a za sam proces kaže da zavisi od tehnike koju primjenjuje.
„Samo primjenjujem ono što znam iz likovne umjetnosti. Ne pratim trendove niti razmišljam šta je trenutno aktuelno, već jednostavno crtam, slikam i prenosim to na tkaninu. Ipak, razmišljaću malo više o modi. Kada slikam, ne treba mi nikakva priprema, dok su za vez potrebne skice i crteži. Kod veza je kasnije mnogo teže ispraviti nešto što ne odgovara” objašnjava ona.
Reakcije kupaca su joj posebno značajne.
„Najviše se oduševe kada vide vez uživo. Često kažu da izgleda bolje nego na fotografiji, što mi daje dodatnu motivaciju i potvrđuje da je trud opravdao cijenu“, kaže ona i dodaje da iako sebe prvenstveno vidi kao umjetnicu, ne bježi od preduzetničke uloge.
Savremeni koncept življenja prelio se i na umjetnički život, pa pored kreativnog procesa često mora uključivati i druge aspekte.
„Živim od umjetnosti, što znači da moram balansirati između umjetničkog izraza i komercijalne vrijednosti svojih djela. Umjetnik danas mora stvoriti djelo, fotografisati ga, osmisliti prezentaciju na internetu, baviti se marketingom i komunikacijom sa kupcima. S druge strane, preduzetnici mogu koristiti umjetnost kako bi stvorili nešto jedinstveno i prepoznatljivo , brend koji će ih izdvajati” kaže Osmajlić.
Milena Bubanja Obradović
