RIJEČ IZNAD SVEGA

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Piše: Ljerka Petković, profesorica jezika i književnosti

 „U početku bješe Riječ, i Riječ bješe u Boga, i Bog bješe Riječ…. Njoj bješe život, i život bješe vidjelo ljudima.I Vidjelo se svijetli u tami, i tama Ga ne obuze.”

Biblija – Jovan, glava 1

Kada je čovjek krenuo putem koji ga je odvojio od ostalih živih bića, jedno od obilježja te njegove posebnosti, pored razuma, bio je i jezik satkan od riječi kojima je označavao bića, pojave, predmete, misli i osjećanja, i na taj način olakšavao komunikaciju i život uopšte. Uloga jezika od početka je bila vešestruka jer je uticao ne samo na razvoj mišljenja nego i na socijalne i istorijske pojave, razvijajući se uporedo sa napretkom društva.

Osim jezikom, ljudi su se služili i raznim pomoćnim sredstvima neverbalne prirode – taktilnim, vizuelnim i auditivnim načinima, ali ipak jezik je bio i ostao najsavršenije sredstvo sporazumijevanja među ljudima. Osim toga, pored ostalih, jezik ima i kognitivnu (saznajnu) funkciju, jer je usmjeren na predmet informacije, ali i ekspresivnu (emotivnu) koja omogućava izražavanje mišljenja, raspoloženja i emocija u različitim nijansama i tonovima. Sa druge strane, imamo i jezik kao sredstvo umjetničkog izražavanja kod kojeg riječi dobijaju potpuno nova, konotativna značenja i u okviru određenih asocijativnih krugova poništavaju sve ono što komunikacijski proces zahtijeva.

Osnovni zadatak komunikacije jeste da prenosi nove podatke, a u njoj učestvuju pošiljalac, koji šalje, i primalac koji prima poruku putem određenog sistema znakova preko komunikacionog kanala pomoću koga se poruka prenosi. Vrlo često u toku prihvatanja poruke može da dođe do nesporazuma zbog takozvane buke u komunikacionom kanalu, odnosno smetnji koje se javljaju kao prepreka za objektivno prihvatanje onoga što je sadržano u riječima. Do nesporazuma može doći zbog pogrešne upotrebe riječi i njihovog značenja, zbog fizičkih smetnji – kada su govorni organi oboljeli, kad ljudi brzo govore, kada su sagovornici nezainteresovani, kada je nečitak rukopis i slično.

Tako nauka objašnjava jezik, a da li smo mi svjesni kolika je njegova snaga i kakva je njegova uloga u našim životima?

Toliko puta smo se uvjerili da riječi mogu da posijeku, odbace, pokidaju, dodaju, podignu, zaustave, slome, sastave, rastuže ili obraduju. A ne razmišljamo dovoljno kad ih izgovaramo, ne predviđamo posljedice, ne vodimo računa o drugima ili, i kad vodimo, ne budemo shvaćeni na pravi način. Koliko puta smo zažalili zbog neke izgovorene riječi, ali tad je već bilo kasno, jer kad riječ uzleti – nema više povratka. Život nas dovodi u različite situacije u kojima treba da uvjerimo nekog u istinitost svojih riječi. Ponekad je u takvu aktivnost potrebno uložiti mnogo energije, a nikad ne znamo da li ćemo uspjeti u tome, ma koliko ono što branimo bilo logično i tačno. Sve zavisi od toga ko je sa druge strane.

Baveći se jezikom sa teorijskog aspekta, naišla sam na jedno interesantno tumačenje vezano za njegovu ulogu u indijanskim plemenima. Kada bismo primijenili način na koji Indijanci doživljavaju i koriste riječi, nesporazum ne bi bio moguć. „Riječ je kod Indijanaca veličanstvena posuda osjećanja i duha, najplemenitiji poklon jednog čovjeka drugome, najizbrušenije oružje, najsavršeniji izraz ljubavi i razumijevanja“, tvrdi nemački etnolog Eva Lips, koja je decenijama proučavala Indijance i došla do zaključka da njihovi pravni postupci ne poznaju zakletve kao način svečanog uvjeravanja u istinitost rečenoga ili onoga što tek treba da se kaže u situaciji kada žele da im drugi u nekoj neizvjesnoj ili važnoj stvari vjeruju, ili kad sudbina drugih ljudi zavisi od njihovih riječi. Indijanci, naime, smatraju da je sve što treba reći već sadržano u riječima. To je istina iznad koje nema ničeg drugog, pa nije potrebno uvjeravanje u njihovu istinistost.

Kad bismo postupali kao Indijanci, život bi bio mnogo jednostavniji, komunikacija lakša, ljubav plemenitija, mržnja potpuna nepoznanica, a riječ bi ponovo bila „vidjelo u tami“. Kad bi bila jedina istina!

Share.

About Author

Leave A Reply