FILMSKA RECENZIJA-„BILO JEDNOM U HOLIVUDU“

Google+ Pinterest LinkedIn Tumblr +

Kventin Tarantino (Quentin Tarantino) je filmski štreber koga ili obožavate ili ne podnosite, ali ne možete ostati ravnodušni prema njemu. Čovek opsjednut sedmom umetnošću, strastveni filmofil sa enciklopedijskim znanjem o filmu, svaki novi njegov projekat predstavlja poslasticu za većinu gledalaca. Njegov deseti film iliti deveti po njegovom brojanju (Kill Bill broji kao jedan film) je Once Upon a Time in Hollywood, koji tumačim kao Tarantinov pokušaj da ne bude poznat kao zabavljač, već i kao umjetnik.

Radnja je smještena u Los Anđeles 1969. godine, u sam bum hipi Holivuda. Glavni junaci su Rik Dalton (Leonardo DiCaprio), bivša zvijezda popularnog televizijskog vesterna, bez samopouzdanja i sa alkoholičarskim navikama, kome karijera ide silaznom putanjom i Klif But (Brad Pitt), njegov dugogodišnji kaskader i asistent. Rik dobija ponudu za snimanje filma u Italiji, što on shvata kao naznaku da mu je karijera propala, pa nesigurno odlučuje da pruži svoj maksimum tokom snimanja novog pilota serije. Klifa prati reputacija da je ubio svoju suprugu i sve manje radi, a sve više se vozi po gradu. Njih dvojica se trude da snađu u holivudskoj filmskoj industriji koja se mijenja, a Rik ima vrlo poznatu komšinicu, glumicu Šeron Tejt (Margot Robbie)…

Once Upon a Time in Hollywood predstavlja, po Tarantinovim rečima, ljubavno pismo Los Anđelesu i šezdesetima, bajkovitu počast završnim trenucima zlatnog doba Holivuda. Nakon odluke da prekine sardanju sa producentskom kućom The Weinstein Company, koja je stajala iza svih njegovih filmova, Tarantino je imao taj luksuz da bukvalno bira sa kime će da radi i da diktira svoje uslove. Izbor je pao na Sony Pictures, koji je odobrio ono što većina filmaša i želi – odriješene ruke i pravo na final cut. Film je premijerno prikazan na Kanskom festivalu u maju ove godine.

Ono po čemu se Tarantinovi filmovi izdvajaju su poigravanja sa dugim kadrovima i kamerom generalno, tehnička ispoliranost, ekscentrični likovi, homage rediteljskim idolima, reference na pop kulturu, stilizovano nasilje, ali i scenarističke bravure. S obzirom da je ovaj film smješten u šezdesete i bavi se Holivudom, a u najavama su se spominjale istorijske ličnosti poput Šeron Tejt, Brusa Lija ili Čarlsa Mensona, nisam očekivao dinamičnu makljažu poput Kill Bill-a. Međutim, očekivao sam da ostane dosledan onome što smo navikli od njega, a to su epske razmere priče, tema i prezentacije.

Nakon skoro tri sata trajanja filma, lako se zaključi da je ovo je nesvakidašnji filmski ep koji može da snimi samo autor koji voli svoj posao, sentimentalac koji žudi za nekim prošlim vremenima. Sve ono što ga je inspirisalo kao mladog autora, poput špageti vesterna, klasičnih azijskih akcionih filmova ili početaka sleš horora, se nalazi i ovdje, uz dodatke hipi kulture, pažljivo biranog saundtreka i, naravno, stopala.

 Once Upon a Time in Hollywood je, najkraće rečeno, predstavljanje sumraka jedne ere i ljudi koji žive za Holivud, mjesto koje ne oprašta kada posao stane. Tarantino je ostao dosledan svom stilu, ali imam utisak da je ovoga puta svjesno ušao u rizik da naruši gledljivost svog filma kako bi postigao umjetnički senzibilitet. Nije pravio ustupke komercijalnom aspektu projekta i svakako mu nije bio cilj da se njegov film dopadne svima. Njegova beskompromisnost je naišla na određene kritike zbog dužine trajanja, koncepta i razvlačenja radnje, kao da ovo nije Tarantino. Takođe, zamjerilo mu se i zbog zanemarivanja istorijskih dešavanja, kao da ovo nije čovek koji je u Inglorious Basterds predstavio istoriju zasnovanu na uticaju njegovih izmišljenih likova.

Ukoliko znate šta se desilo Šeron Tejt, njena pojava u filmu neće stvoriti ništa do drugo do romantizovane melanholije, koja se neće odnosti samo na nju. Zlatno doba Holivuda se završava, zvezde iz prošlosti će izbijledeti, hipi pokret nije uspio da obezbijedi samoodrživost i nezavisnost. Dok Rikova i Klifova karijera ide nizbrdo, Šeron je tek krenula. Puna života, vesela i seksi, lik Šeron je uglavnom nepotreban u svrsi priče, ali je njeno upečatljivo prisustvo veoma bitno za ton filma, jer nam njena sudbina luta mislima kad god je vidimo.

U ovom filmu nema klasičnog zapleta jer se sve svodi na detalje, a naročito se to odnosi na Tarantinovo ogromno znanje o popularnoj kulturi. Detaljno i ubedljivo osmišljava i rekreira emisije i filmove iz te ere, pa tako vidimo vestern u kome Rik tumači lovca na glave, crno-bijeli film u kome ubija Njemce bacačem plamena, muzički spot i scenu iz filma The Great Escape u kome je zamijenio Stiva Mekvina. Sve ove scene sa velikom lakoćom ulaze u priču, koja miješa fikciju i stvarnost do momenta kada stvarnost izgleda kao da će da se sruši na sve nas.

Leonardo DiCaprio star in Columbia Pictures “Once Upon a Time in Hollywood”

Leonardo Di Kaprio i Bred Pit su superstars koje bi većina nas gledala i kako samo sjede na stolici i zure u prazno. O kvalitetima njihove glume nema potrebe pričati i oni u ovom filmu isporučuju ono što najbolje znaju. Njih dvojica se izvrsno dopunjuju i služe kao podrška jedan drugom, kao što Klif podržava Rika, iako različito gledaju na život i svijet.

Margot Robi je dobila manje prostora nego što sam očekivao, ali joj to nije problem da sve zasjeni svojom pojavom. Iz mora odličnih sporednih glumaca moram izdvojiti stare majstore glume Al Paćina (Al Pacino) i Brusa Derna (Bruce Dern).

Ukoliko se odlučite na gledanje ovog filma zbog hajpa ili zbog glumačkih faca, vjerujem da nećete biti zadovoljni. Tarantino priča priču gotovo sa art-haus pristupom, sporim tempom, sa narativom koji je relativno ravan i trajanjem od tri sata, pa nestrpljivi gledaoci mogu biti odbijeni. Slažem se da ima nepotrebnih scena koje remete koncetraciju, ali ni približno u mjeri koja bi pokvarila generalni utisak – Tarantino sposobno hvata i predstavlja nostalgiju, strast, opsesije i sve ono što ga je inspirisalo da postane to što jeste, pa su mu svi sitni faulovi oprošteni.

Once Upon a Time in Hollywood je nostalgično, stilizovano i zabavno oplakivanje likova suočenih sa promjenama i sa poteškoćama u prihvatanju ili shvatanju onoga što dolazi – film koji je Tarantino snimio za svoju dušu, sa vizijom zrelog autora, bez ikakve namjere i potrebe da se dopadne svima…

Aleksandar Magdelinić

Share.

About Author

Leave A Reply