Beriša: Brigom o djeci svoj život smo učinili potpunim

“Možemo li se čuti kasnije, trenutno vodim djecu u školu” tako jednostavnim pitanje započeo je moj razgovor sa Albetrom Berišom, mladim, uspješnim i prije svega porodici posvećenim čovjekom.

Naizgled potpuno obična rečenica, koju skoro svakodnevno izgovaraju svi roditelji koji imaju djecu školarce, skriva jednu humanu i dirljivu priču o petočlanoj porodici Beriša.

Nakon bitke za potomstvo koja je trajala više od jedne decenije, Albert i njegova supruga Marijana postali su hranitelji, a nakon toga i usvojitelji, i tako ispunili svoju želju da se ostvare kao roditelji.

“Supruga i ja smo u braku preko petnaest godina i nismo imali svoju djecu, pa smo odlučili na ovaj način da pružimo ljubav onima kojima je potrebna. Brigu vodimo o dva dječaka i jednoj djevojčici. Dječake smo uzeli na staranje dok su još bili jako mali- jednog sa sedam mjeseci, a drugog smo uzeli iz porodilišta kada je imao samo tri dana. Djevojčicu smo uzeli kasnije, imala je skoro šest godina kada je stigla kod nas” kazao je za Radio Berane Albert Beriša.

Njihov život potpuno se promijenio, od kako su u njihov dom i srca ušla ova tri mala bića. Kako Albert kaže, ništa ne može da se mjeri, sa osmjehom na dječijem licu, koji im govori su donijeli prave odluke.

” Nakon što smo djecu privatili u svoj dom, vidjeli smo da nam je samo to u životu nedostajalo. Uz punu podršku zaposlenih u Centru za socijalni rad u Beranama, odlučili smo se da im ne budemo samo privremeno utočište. Starijeg dječaka, koji sad ima deset godina, smo već usvojili, a u toku je procedura usvojenja i mlađeg dječaka koji ima sedam godina. Naš život tek je sada potpun” emotivno je sa nama podijelio svoje iskustvo Albert.

Briga o djeci za njih je “nešto najljepše”, zato je ovaj mladi bračni par, pored obezbjeđivanja finansijske sigurnosti usmjeren na to da djeci pruži podršku tokom školovanja.

Obrazovanje Albert smatra izuzetno važnim, naročito za pripadnike RAE populacije, jer to kako kaže “otvara nove mogućnosti”.

“Trudimo se da im stvorimo dobre uslove, da mogu da se školuju i odrastaju srećno. Da imaju više i bolje nego što smo mi imali” dodaje on.

Mali broj usvojenja, jača hraniteljstvo

Prema podacima Ministarstva rada i socijalnog staranja, u prošloj godini usvojeno je troje djece i taj broj je značajno manji nego prethodnih godina. 2014. godine usvojeno je 10 djece bez roditeljskog staranja, a u 2017. godini bilo je šest usvojenja.

Trenutne brojke i situaciju nadležni objašnjavaju jačanjem podrške biološkoj porodici i pozitivnim rezultatima kampanje promovisanja hraniteljstva.

“Posljednjih godina je, zahvaljujući intenzivnoj podršci koja se pruža biološkim porodicama, smanjen broj djece koja se izdvajaju iz porodica, a samim tim i broj djece slobodne za usvojenje. Relativno mali broj usvojenja se realizuje u toku godine. U prosjeku se godišnje usvoji troje djece, dok se na našoj evidencijinalazi veliki broj potencijalnih usvojitelja, kako naših državljana, tako i inostranih”, objašnjavaju iz Ministarstva rada i socijalnog staranja.

Prema podacima iz 2022. godine gotovo 80 parova, od čega po 40 iz naše zemlje i inostranstva, čeka na usvojenje djeteta.

Postupak usvojenja uređen je Porodičnim zakonom, te Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti, a nadležni ističu da je praksa u Crnoj Gori po ovom pitanju usklađena sa praksom razvijenih evropskih država i međunarodnim standardima.

Broj potencijalnih usvojitelja u Crnoj Gori povećava se iz godine u godinu, a prema riječima Marijane Tajić iz Centra za socijalni radi u Beranama, u ovoj opštini trenutno su tri bračna para zainteresovana za usvojenje.

“CSR Berane na evidenciji ima obrađena tri bračna para kao potencijalne usvojiteljske porodice koje je ovaj Centra procijenio podobnim za usvojenje i u skladu sa Zakonskom procedurom njihovi predmeti su proslijeđeni nadležnom Ministarstvu rada i sociajlnog staranja” dodaje ona.

Iz ove službe navode da je porodica Beriša dragocjena za njihov rad, te da je hraniteljstvo jedan od najboljih načina brige o djeci bez roditeljskog staranja.

“Hraniteljstvo je posebna, jedinstvena i izazovna uloga. Ono ljude koji se opredijele za brigu o djeci koju nisu rodili vodi putem posebnog životnog iskustva – davanja drugome najboljeg dijela sebe, pri čemu i sami, čineći dobro za druge, mnogo dobrog izgrađuju i dobijaju. Bez rada hranitelja sve bi bilo drugačije; djeca bi kroz život koračala sa manje sigurnosti, teško bi se osamostalila i usjpešno nastavila svoj životni put.Važno je da postoji sve više hraniteljskih porodica, jer se ljudi mogu naći u stanju potrebe za zaštitom i smještajem, a kada uža ili šira porodica nije u stanju da zadovolji potrebe svog člana, onda država daje mogućnosti da se izađe u susret tim potrebama, a jedno od rješenja je i hraniteljska porodica za djecu ali i za odrasle. za zajednički život sa djetetom” objašnjava Tajić.

Ona napominje da je ipak potrebno raditi na tome da se poveća broj nesrodničkih hranitelja, kao i servisa podrške koji hraniteljima stoje na raspolaganju.

“Prisutni su napori da se sprovode preventivne aktivnosti za podršku djeci i porodici, međutim, u praksi i pored profesionalnog angažovanja zaposlenih u sistemu socijalne i dječije zaštite i multisektorskog pristupa institucija sistema, smatramo da možemo i trebamo preduzimati više radnji u pravcu preventivnog djelovanja. Takođe veliki broj djece odlazi u srodničke hraniteljske porodice, ali još uvijek imamo veliku potrebu za smještaj djece u nesrodničke hraniteljske porodice. Međutim, u našoj državi kampanja hraniteljstva traje prilično dugo, a još uvijek nemamo mogućnosti da naši hranitelji imaju osiguranje i da sa ulogom hranitelja dobiju i radni staž” zaključuje ona.

Milena Bubanja Obradović